25 GODINA OLUJE - DANI TUGE I SEĆANJA

Nepregledne kolone izbeglica, traktorske prikolice pune dece, žena, starih i nemoćnih, deca koja upravljaju traktorima... samo su neke od slika koje su trajno ostale zabeležene u kolektivnoj svesti našeg naroda. Slike koje opominju i podsećaju na obavezu da ne dozvolimo da se tako nešto ikada više ponovi. U hrvatskoj vojno-policijskoj akciji, tog 5. avgusta 1995. godine, više od 220.000 Srba sa prostora Like, Banije, Korduna i Dalmacije moralo je da napusti svoja vekovna ognjišta da bi sačuvali gole živote. Sklanjajući se pred zločinom u kome je ubijeno skoro 2.000 ljudi, veliki broj njih je utočište pronašao u Republici Srbiji, a kasnije i širom sveta. U akciji “Oluja“ za samo nekoliko dana izbrisani su tragovi postojanja Srba na tim prostorima. Potpuno je uništeno više vekova kulture jednog naroda, 25.000 kuća, 13.000 privrednih objekata, 78 crkava, 29 muzeja, 181 groblje... Više od 1.000 sela i naselja, u kojima su Srbi bili većina, praktično je prestalo da postoji.

Od ovog najvećeg egzodusa Srba od II svetskog rata prošlo je četvrt veka, ali tihi egzodus našeg naroda sa vekovnih ognjišta u Hratskoj i dalje traje. Sve ovo vreme Dokumentaciono informacioni centar VERITAS prikuplja dokumentaciju o svakom progonjenom ili stradalom srpske nacionalnosti, o uništenoj njihovoj imovini, dostavlja tu dokumentaciju domaćim i stranim institucijama kako bi se saznala istina i pokrenuli krivični postupci protiv počinioca dela protiv čovečnosti i medjunarodnog prava. Sve publikacije VERITAS je izdao zahvaljujući donaciji Vlade Bjelopetrovića, našeg sugradjanina iz Čikaga, u čijoj štampariji su i štampane. Veritas je obezbedjivao svedoke za Haški tribunal po pitanju ratnih zločina nad Srbima i prati sudbine zarobljenih i uhapšenih odnosno osumljičenih, optuženih i osudjenih Srba iz RSK i RH za ratne zločine, a takodje, pruža pravnu pomoć Krajišnicima u vodjenju postupka oko nadoknade obeštećenja za telesna i duševna oštećenja, kao i za oštećenu i uništenu imovinu.

Požrtvovan rad na neprocenjivoj dokumentaciji i briga o svakom Srbinu, koji je na bilo koji način žrtva rata na tom prostoru, razlog je, što smo za intervju izabrali upravo gospodina Savu Štrbca, predsednika od osnivanja nevladine i nestranačke organizacije DIC VERITAS, a koju su krajem 1993. godine osnovali gradjani sa područja Republike Srpske Krajine.

Kakav je položaj Srba u Hrvatskoj danas? U kojim oblastima ima pomaka na bolje, a gde je i dalje kritično stanje?

„Prije odgovora na direktno pitanje iznijet ću nekoliko statističkih podataka koji se odnose na učešće Srba u ukupnoj populaciji na prostorima današnje Hrvatske. Za ilustraciju poslužiću se citatom iz knjige “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj (1880–2011)”, autora Dr. Svetozara Livade i saradnika:

“U razdoblju od 1880. do 2011. godine u granicama današnje Republike Hrvatske Hrvati su izrazito većinsko stanovništvo, dok su Srbi sa značajnim udjelom neprestano druga po brojnosti nacionalna zajednica. U procentima broj Hrvata se kretao od 68,39% 1900. godine (kada ih je u procentnom broju bilo najmanje) do 90,42% 2011. godine (kada ih je u procentnom broju bilo najviše). Broj Srba se kretao od 22,21% 1921. godine (kada ih je u procentnom broju bilo najviše) do 4,36% 2011. godine (kada ih je u procentnom, ali i u apsolutnom broju bilo najmanje). U tu 131 godinu bilo je 14 popisa stanovništva u pet državno pravnih sistema: Austro-Ugarska, Italija, Kraljevina SHS/Jugoslavija, socijalistička Jugoslavija i samostalna Republika Hrvatska.”

Nažalost, sva je prilika da će idućeg proljeća, nakon petnaestog popisa stanovništva, broj Srba na prostorima današnje Hrvatske domašiti, a vrlo vjerovatno i premašiti, željenu projekciju Franje Tudjmana i njegovog establišmenta s početka devedesetih prošlog vijeka da će srpsko pitanje kao "remetilačkog faktora" biti rješeno za sva vremena kada ih ne bude bilo više od 3 procenta u ukupnoj populaciji.

Generalno gledano i danas je položaj Srba u Hrvatskoj težak. Tihi egzodus Srba sa "vjekovnih ognjišta" i dalje traje; krajiški Srbi se i dalje procesuiraju i hapse i na području Hrvatske i širom svijeta po potjernicama raspisanim od strane hrvatskog pravosudja; hrvatski sudovi i dalje sude po "dvostrukim standardima"; mnoga krajiška sela "Teslinih sunarodnika" još su u mraku; neisplaćene penzije iz devedesetih i dalje se ne isplaćuju; aneks "G" Bečkog sporazuma o sukcesiji i dalje se ne primjenjuje; obnova u ratu porušenih kuća i stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskog prava se i dalje rješavaju "na kašičicu"; štedni ulozi iz devedesetih kod ekspoziture "Jugobanke" u Hrvatskoj još se ne isplaćuju...

Dakle, izvjesni pomaci se i ogledaju u minimalnom poboljšanju životnih uslova u srpskim sredinama, kao što su: ponovno uspostavljanje napajanja sa strujom i vodom u naseljima koja su i prije rata devedesetih imali i jedno i drugo, popravka putne mreže, lakše snabdjevanje sa najophodnijim namirnicama...

S druge strane gledajući položaj Srba kroz prizmu njihovog "političkog" statusa, gori je nego prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju. Zadnjih godina prijavljenih napada na Srbe i njihovu imovinu evidentirano je više stotina, od kojih su se tek poneki otkrili i procesuirali. Na Srbe se vrši strašan pritisak preko morbidnih grafita i transparenata preko kojih im se šalje poruka da nisu poželjni u toj državi. Srbima se i institucionalno, preko udžbenika, sudskih presuda, "naučnih" skupova i sl. nameće kolektivna krivica agresora i krivaca za sve nedaće ratova devedesetih na prostoru Hrvatske, a i šire.“

„Koliko se proteranih Srba vratilo u Hrvatsku do sada? Kolika je njihova zaiteresovanost za povratak, a kolika je dobra volja vlasti da im to omogući?“

„Prema  zvaničnim podacima hrvatskih vlasti, u tu državu se po završetku rata vratilo više od 133.000 pripadnika nacionalnih manjina, od kojih je većina srpske nacionalnosti.

Koliko je to tačno?

U Zagrebu je 27. februara 2012. godine promovisana studija „Manjinski povratak u Republiku Hrvatsku – Studija otvorenog procesa”, koju je naručio UNHCR, a čiji su autori prof. dr. sc. Milan Mesić i dr. sc. Dragan Bagić, istaknuti akademici s područja migracija i društvenih istraživanja, te predavači na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.  Evo šta su autori u toj studiji, u poglavlju ,,Kvantitativno istraživanje povratka”, naveli: Prema podacima hrvatske vlade, 2010. godine registrovano je 130.220 povratnika srpske nacionalnosti od kojih u RH živi oko 38 odsto, izvan Hrvatske oko 45, a oko 17 odsto ih je umrlo. Kad se procenti zamijene realnim brojevima onda to znači da od 130.220 srpskih povratnika, koliko ih je hrvatska vlada registrovala do 2010. godine, u Hrvatskoj živi 49.513, izvan Hrvatske 58.657, a da ih je  22.146 umrlo.

Državni statistički zavod RH, počev od 2002. godine prati migracije stanovništva prema svim državama svijeta i po pitanju odlazaka i dolazaka. Od te godine pa do kraja 2018. iz Hrvatske se u Srbiju odselilo dva i po puta više nego ih se iz Srbije vratilo u Hrvatsku. Od ulaska Hrvatske u EU, odlazak Srba prema Srbiji se povećao tako da je bilo godina da je na jednog povratnika iz Srbije u suprotnom pravcu odlazilo šest. A niko ne bježi od dobra.“

„Da li je ulazak Hrvatske u EU olakšao položaj Srba koji tamo žive?“

„Potsjetiću da su se Srbi sa područja Hrvatske i bivše RSK, i onih koji su ostali da žive u toj državi i onih koji su morali da odu, oko ulasku Hrvatske u EU grupisali oko dva mišljenja: jedni su smatrali da je bolje da Hrvatska što prije udje u EU, vjerujući da će tada primjenjivati evropske standarde i prema Srbima, drugi (kojima sam i ja pripadao), smatrali su da Hrvatska ne smije uću u EU dok ne riješi veći dio srpskih problema, vjerujući da će u protivnom potpuno zanemariti rješavanje srpskih neriješenih pitanja. Nažalost, praksa je pokazala da su ovi drugi bili u pravu, jer je Srbima od ulaska RH u EU svake godine bivalo sve gore i gore. Takvom odnosu hrvatskih vlasti pogoduje i činjenica da se izbacivanje neke članice iz EU vrši konsesusom svih članica, što se nikada, pored Njemačke i Vatikana, neće dogoditi u slučaju Hrvatske.“

„U toku je formiranje hrvatske vlade. Kakva su vaša očekivanja, hoće li nova skupština Hrvatske biti pogodnije tlo za ostvarivanje manjinskih prava?

„Srbi su ponovo jezičak na vagi u formiranju parlamentarne većine u Hrvatskom saboru, zašto su nagradjeni i participacijom u izvršnoj vlasti, pa su, izmedju ostalog, dobili i mjesto potpredsjednika Vlade. I nije to prvi put da Srbi koaliraju sa HDZ-om i da imaju potpredsjednika vlade. Imali su ga i u Sanaderovoj vladi (2003 -2007).

Mi Srbi protjerani iz Hrvatske bili smo baš ljuti na Milorada Pupovca što je ušao u koaliciju sa HDZ-om, strankom koja je bila na čelu Hrvatske kada su nam se desili najveći progoni i pogromi. Uskoro sam sreo Pupovca u Banja Luci i pitao sam ga zašto je ušao u koaliciju sa HDZ-om. Odgovorio mi je da su u predhodnim mandatima, dok nisu koalirali s vladujućom strankom, njih trojica srpskih zastupnika bili pljuvaonica u sabornici i za opoziciju i za poziciju. I kada im se pružila prilika ušli su u koaliciju sa pozicijom očekujući da će bar nešto i realizovati od potpisanog koalicionog sporazuma. A to su bile stvari koje život znače, kao što su struja, voda, putevi i sl. I nešto se zaista ostvarilo iz tog prvog koalicionog sporazuma. Tako je bilo i u predhodnom mandatu, kada su Srbi takodje koalirali sa HDZ-om. Očekujem da će tako biti i u nastupajućem mandatu.

Što se tiče političkog statusa srpske zajednice u Hrvatskoj, bojim se da boljitka neće biti. Naime, u sadašnjem sazivu Sabora, čak je ojačao desni proustaški politički spektar. Domovinski pokret i Most, koji su desniji od HDZ-a, zagorčavaće život i HDZ-u zato što koalira sa "četnicima i agresorima", a i Srbima od kojih će tražiti da slave "oluje i bljeskove", odnosno završne akcije etničkog čišćenja Hrvatske od Srba.“

„Filmski centar Srbije odobrio je sredstva za snimanje filma "Deca Kozare" Lordana Zafranovića, a nedavno je snimljen film "Dnevnik Diane Budisavljevic". Do sada skoro da i nije bilo filmova sa tom tematikom, kao da je Srbija gurala pod tepih svoje žrtve još od II svetskog rata. Kako onda da očekujemo od Hrvatske da se suoče sa istinom?“

„U vrijeme SFRJ zarad "bratsva i jedinstva" snimani su filmski spektakli kao što su "Kozara, "Sutjeska" i "Neretva" u kojima su partizani glorifikovani, a ustaše i četnici izjednačavani. I dok su Hrvati, pored filmova o "domovinskom ratu", snimali takodje spektakle poput partizanskih ("General"), istovremeno su snimali filmove i sa tematikom iz Drugog svjetskog rata, kojima rehabilituju ustaštvo i "peglaju" istoriju koja im ne ide u prilog ("Jasenovac, istina").

Hvala Bogu da su u Srbiji i Srpskoj počeli odvajati pare za filmove kao što su "Deca Kozare" i "Dara iz Jasenovca", koji je već snimljen i počeće da se prikazuje na jesen. Upravo film "Dnevnik Diane Budisavljević", kojeg je snimila Hrvatska, pokazuje kolika je moć dobrog filma. Dakle, i dobrim filmovima zasnovanim na istinitim činjenicama moguće je natjerati i hrvatski narod da se suoči sa tamnijom stranom njihove prošlosti.“

„Kako će se ove godine obeležiti 25. godišnjica Oluje?“

„Hrvati će i ove godine slaviti, a Srbi će tugovati. I na jednoj i na drugoj strani obilježavanje će biti uslovljeno i pandemijom koronavirusa. Za sada su na srpskoj strani najavljeni parastosi u pravoslavnim hramovima 4. i 5. avgusta. Vjerovatno će i vlade Srbije i Srpske, kao predhodnih 4. godine, održati komemorativni skup (dok pišem ovaj tekst još nije službeno objavljeno ni mjesto ni vrijeme).

Veritas i ove godine planira da, u saradnji sa SPC i lokalnim vlastima, 6. i 7. avgusta izvrši već tradicionalni obilazak Prijedorske i Petrovačke ceste kojima su u avgustu 1995. prošle izbjegličke kolone sa preko 200.000 Krajišnika, na kojima su ih bombardovali hrvatski avioni. Na mjestima stradanja Srba, u mjestu Svodna na Prijedorskoj cesti i Bravsko na Petrovačkoj cesti, Veritas je podigao spomen obilježja kod kojih će biti održani pomeni te položeno cvijeće i zapaljene svijeće. To ćemo uraditi i na dva spomen obilježja Krajišnicama u Banja Luci, jedan se nalazi na Perduovom, a drugi na Novom groblju.

Pored naveedenih manifestacija, Veritas će, bez obzira na epidemiju, uoči godišnjice medijima dostaviti saopštenje i objaviti će na svom sajtu prigodni bilten pod nazivom "Dani tuge i sjećanja".“

„U SAD živi mnogo naših ljudi koji su napustili ognjišta, najviše iz Hrvatske i BiH. Kako oni mogu da pomognu zavičaju i srpskoj zajednici koja tamo živi?“

„To je moguće na dva načina: da se finasijski pomogne srpskoj sirotinji koja živi u napuštenim i zapuštenim mjestima širom bivše RSK, a ima ih mnogo, i/ili da se u sredini u kojoj žive u SAD na razne načine, knjigama, štampom, filmovima, radijskim i televizijskim nastupima, preko društvenih mreža, u direktnim kontaktima sa komšijama... širi istina o stradanju Srba u dvadesetom i dvadesetiprvom vijeku na području Hrvatske, države članice i EU i NATO.“

Marijana Maljković