MALI PRINC IZ KUHINJE

MALI PRINC IZ KUHINJE

 

Onima koji razmišljaju o novogodišnjim poklonima, možda će inspiracija biti neobičan hobi Čačanke Aleksandre Vidanović. Ona oslikava kišobrane, majice, haljine i mantile, koje uglavnom prodaje na humanitarnim licitacijama za lečenje dece. Inspiraciju nalazi svugde, slika motive i po želji, a najprodavaniji je kišobran sa motivom Malog princa. Prvi kišobran – tugobran, oslikala je za sebe da joj bude branilac od tužnih misli, ali od kada su njen rad na društvenim mrežama drugi videli, za neobične kišobrane vlada veliko interesovanje.

Uz ljubav, veštine i pravi alat ova talentovana učiteljica kišobranima daje umetničku notu: “Umetnost može da bude na bilo čemu što nosite. Da li je to deo garderobe, da li je to običan upotrebni predmet, kao što je kišobran, vaša je stvar gde ćete tu umetnost poneti. Naravno, umetnost se prvo nosi u duši, ali vrlo lako može da bude predmet koji nosite svakoga dana i pokazujete koliko vam je stalo i koliko negujete lepe stvari.“

Aleksandra Vidanović je učiteljica bez stalnog posla iz Beograda, koja u slobodno vreme kišobranima daje novi život. Njene kreacije nastaju u kuhinji stana od 40 kvadrata u kojem živi sa suprugom i dvojicom sinova. Kuhinju je nazvala čudosoba, jer je to jedino mesto gde, kako kaže, ne smeta nikome, jer deca imaju prostor za igru i učenje, a suprug slobodan pogled ka televizoru.

“U malom stanu ume da bude poprilična gužva. Djordje i Kosta znaju da u čudosobi ne diraju ništa. Mojim povlačenjem u kuhinju, oni su dobili svoj prostor. Tamo su igračke, a u mom ćošku, četkice i boje. Tamo su fudbalska utakmica ili crtani filmovi, a u kuhinji muzika koja me opušta. “ Aleksandra ima punu podršku od porodice i prijatelja, pre svih od supruga. On je uključen u proces i fizički, pa pakuje i šalje pakete, dok sestra i majka usmeravaju, daju ideje, dele objave i priče. Za sebe kaže da je uvek bila mazalo, pa je verovatno svoj talenat izgradila kroz školovanje. Motiv Malog princa je prvi koji je naslikala i do sada je najtraženiji. Aleksandra izdvaja priču kako je nastao jedan od naručenih motiva: “Poseban je kišobran koji je suprug naručio svojoj supruzi za godišnjicu braka. Na njemu su se našla njihova mesta širom sveta, kao i destinacija na kojoj ju je zaprosio. Taj kišobran sam poslala kurirskom službom sa natpisom ’cerada za auto’, kako ga supruga ne bi otpakovala dok muž ne dodje sa posla i lično je iznenadi.“

“Kada pored nagrada na državnom nivou (dva puta sam osvajala treću nagradu na konkursu Digitalni čas) i snimljenih časova na televiziji za vreme pandemije, budete i dalje nečija zamena, ne znajući kada će biti sledeće angažovanje, umesto da očajavate, naučite da se borite. Ja se borim tugobranima, jer uz njih su i oblaci lepši.“ Iako još uvek nema stalan posao, Aleksandrina želja je da svoje djake nauči da oslikavaju kišobrane i zajedno učestvuju u humanitarnim akcijama.

“Postoji plan da mi se priključe, pa da ih naučim kako da oslikavaju kišobrane u našoj učeničkoj zadruzi. Više puta sam ih uključivala u projekte kroz koje pomažemo drugima. Mislim da je to mnogo važnije. Naučiće oni i slova i brojeve, ali im moramo negovati dečju dušu. Želim da budu dobri ljudi, bez obzira na to čime će se sutra baviti“, kaže Aleksandra Vidanović, tvorac tugobrana iz čudosobe.