NEZADOVOLJSTVO I NEPOVERENJE

Vlast u Srbiji je žurila da pošto-poto što pre održi izbore. Sačekala je prvo zatišje pandemije, i krenula sa političkom kampanjom, koja je zapravo trajala dok je trajala i borba sa kovidom-19. Tokom izbora, u kojima je bilo vidno nepoštovanje preporuka, nisu se oglašavali ni članovi Kriznog štaba za suzbijanje epidemije. Zvaničan broj obolelih od korone uoči i za vreme izbora je bio prilično nizak, ali je već dan posle izbora bio neuporedivo veći, na šta su neki stručnjaci upozoravali. Uz to, na osnovu saznanja BIRN-a, prema podacima koji su deo zvaničnog državnog informacionog sistema Covid19, broj preminulih od korona virusa u Srbiji je više nego dvostruko veći od zvanično objavljenih podataka. Podaci koji pokazuju veći broj preminulih i zaraženih se u sistemu Covid-19 nalaze u tabeli pod nazivom “Izveštaj za Vladu“. Do danas nije razjašnjeno odkud toliko odstupanje. Postaje očigledno da je namerno manipulisano brojem obolelih.

 

NEZADOVOLJSTVO I NEPOVERENJE KRIZNOM STABU

 

Nezadovoljstvo zbog načina na koji se država bori sa epidemijom, od najsmešnijeg do smrtonosnog virusa, i pobuna protiv režima Aleksandra Vučića, eskaliralo je na protestima od 7. jula u Beogradu i drugim mestima u Srbiji. Počelo je kao okupljanje protiv novog karantina i policijskog časa, prešlo je u protest protiv Vučićevog režima, pa se došlo do pitanja sa bezbroj odgovora – šta je sledeća etapa protesta u Srbiji. Proteste u Beogradu obeležila su okupljanja ljudi različitih ciljeva i ideologija, mirnih demonstranata i grupa koje su se sukobljavale sa policijom. Često uz veliku primenu sile, policija je privela desetine gradjana, a povredjenih je bilo medju učesnicima, policajcima i novinarima. Dok se prvih nekoliko dana broj učesnika merio hiljadama, broj demonstranata polako je opadao, što je bilo očekivano, jer protest nije imao jasan cilj ni plan, a doprinosile su i represivne mere policije. Policajci su nemilice tukli i hapsili demonstrante, uterivali im strah u kosti, u čemu su i uspeli, pa je brojnost demonstranata bila sve manja. “Ovo je klasičan narodni, gradjanski pokret bez partija, strukture, plana, govornika, koji će poslužiti svrsi da dodatno približi Srbiju željenim promenama, sruši strah kod gradjana, a utera strah režimu“, naglašava zamenik predsednika Stranke slobode i pravde Borko Stefanović. On dodaje da sa ovim protestom ulazimo u jednu novu fazu koja je posledica ekstremizacije javnog prostora i sve većeg nezadovoljstva gradjana koje će sve više da raste, pa se na jesen mogu očekivati još veći protesti izazvani mogućim novim talasom korone, ekonomskom krizom, rešavanjem pitanja Kosova. Ako se do tada ne nadje minimum saglasnosti oko zahteva koji neće biti ideološ ki i koji će biti merljivi i ostvarljivi, i ti protesti će se završiti neuspehom.

NEZADOVOLJSTVO I NEPOVERENJE KRIZNOM STABU“Da bi bunt vodio ka promeni sistema, mora da se brani nešto konkretno – rezultat na izborima koje diktator pokušava da ukrade, moraju da učestvuju politič ki subjekti, da postoje zahtevi, govornici, liderstvo. Bez toga, protest može da se nastavi neko vreme, ali mora da udje u definisanu formu“, kaže Stefanović. Politikolog i učesnik protesta Vuk Velebit podseća da smo na slična pitanja već tražili odgovore kada se na ulice izlazilo zbog rušenja u Savamali, na protestima “Stop krvavim košuljama“, “Protiv diktature“ ili “1 od 5 miliona“. “Protesti bez organizacije, konkretnih zahteva i cilja, kao i mnogi raniji, osudjeni su da se ugase pre ili kasnije. “Ljudi moraju da znaju zbog čega protestuju, da to nije samo nagomilani bes i nezadovoljstvo.“ Od zahteva, do sada smo mogli da čujemo: poništavanje parlamentarnih izbora, tehnička vlada do novih izbora, oslobadjanje uhapšenih i obustava postupaka, pokretanje odgovornosti svih koja su odgovorni za prekomernu upotrebu sile, nezakonito angažovanje Specijalne antiteroristič ke jedinice i angažovanje lica iz kriminogene sredine na prebijanju demonstranata, smenu Kriznog štaba… Demonstranti će se mnogo lakše dogovoriti oko ciljeva nego oko lidera ovih protesta. Nezadovoljstvo i nepoverenje gradjana je veliko, a biće još veće, jer se ove jeseni očekuje nezaposlenost za oko milion gradjana. “Broj nezaposlenih pre pandemije je bio oko 550.000 ljudi, uzmite trećinu onih koji su se vratili iz zapadne Evrope, i saberite to sa očekivanjima da će oko 10 odsto zaposlenih ostati bez posla. Dodajte tom broju od 850.000 do 900.000 i one koje nemamo registrovane, tako da je ova konstatacija (od milion nezaposlenih) proverljiva“, istakao je predsednik sindikata UGS “Nezavisnost“ Zoran Stojiljković. “Nema političkog dijaloga. Nedostatak dijaloga vodi u ljutnju, nervozu i krajnje nepoverenje koje mi imamo. Ja ovu meru nepoverenja koja trenutno postoji u zemlji, ne pamtim od 1997. ili 1998. godine”, upozorava Stoiljković.

 

VUČIĆ SE DOGOVARA SAM SA SOBOM

Naprednjaci imaju nadmoćnu većinu i zato čudi zašto se odugovlači sa formiranjem Vlade do kraja svih mogućih rokova. Spekuliše se da će Srbija dobiti Vladu do kraja avgusta ili početkom septembra. Domaći, ali i inostrani analitičari ističu da Vučić vodi konsultacije – sam sa sobom. Tako je jedna italijanska televizija navela da Aleksandar Vučić vodi razgovore o formiranju Vlade sa listom “Aleksandar Vučić“.

Predsednik, kažu analitičari, tako na tihoj vatri peče i svoje ljude i potencijalne partnere, ali razmišlja i o geopolitičkoj situaciji. Odugovlačenje kod donošenja važnih odluka je donekle manir srpskih vlasti koje se održavaju kombinacijom izbora, rastezanjem formiranja vlade, rekonstrukcijama i najavama rekonstrukcija. U medijima se, naravno, licitira o kadrovskim rešenjima. “Možda Vučić na ovaj način potencijalne kandidate drži na toploj ringli, na čekanju, i podiže tenziju unutar svoje stranke i unutar moguće koalicije“, kaže zamenica glavnog urednika NIN-a Vesna Mališić. što se tiče potencijalne koalicije sa socijalistima ili SPAS-om, te licitaranja imenima koja bi se mogla naći u vlasti, Vučić je rekao da to što se pominje u javnosti nema veze sa stvarnošću. “Na taj način je samo potvrdio da o svemu odlučuje jedan čovek“, kaže Mališić.

Kao važan momenat u iščekivanju nove vlade, u analizama se često navodi želja Aleksandra Vučića da kadrovskim rešenjima zadovolji i Istok i Zapad. Zapad već upućuje kritike na račun Srbije, jer je došla na prag jednopartijske države, i predsedniku svakako ne odgovara da vlada potpuno sam. Tu su, zatim, i jaki interesi Rusije da ipak zadrži uticaj unutar vrha vlasti. “Moguće je da se, u kontekstu Kosova, razmišlja da u Vladu udje neko izrazito prozapadno orijentisan, a nebitan na parlamentarnoj sceni. Zato je važno i zanimljivo da li će u Vladu ući Socijalistička partija Srbije, za koju važi da ima bliske odnose sa Moskvom, ili neko blizak Zapadu – i to nam može govoriti o nekom budućem putu“, ocenjuje politički analitičar Dragomir Andjelković. Naposletku, možda je najverovatnije da se Vučić opet upusti u poznati manevar – flert sa svima, jer mu ne ide u korist ugrožavanje dobrih odnosa sa bilo kojom svetskom silom. Takva politika je do sada donosila političku korist Vučiću, ali pitanje je koliko se za takvu igru ima strpljenja u najvažnijim svetskim prestonicama, i koliko tamo vide dalju korist od takvog plesa sa Vučićem.

 

UJEDINJENI ZA SMENU KRIZNOG ŠTABA

Skoro 3.000 lekara je za nekoliko dana (broj se stalno povećava) potpisalo inicijativu Ujedinjeni protiv kovida, koja traži smenu sadašnjeg i formiranje novog Kriznog štaba za borbu protiv korona virusa, angažovanje ljudi “sa dokazanim stručnim i moralnim kvalitetima“, kao i utvrdjivanje odgovornosti za, kako navode, “javno-zdravstvenu katastrofu u kojoj se naša država nalazi“. Do sada su lekare u zahtevima podržali i mnogi prosvetari, naučna zajednica, advokati, umetnici, civilni sektor i brojni gradjani u onlajn peticijama. Dok premijerka Ana Brnabić ovo javno pismo vidi kao “napad na Vučića“, epidemiološkinja Darija Kisić Tepavčević kaže da ne namerava da napusti Krizni štab, a epidemiolog Predrag Kon da se ne oseća prijatno zbog te peticije.

Najveći propust Kriznog štaba je, prema mišljenju lekara, prerano i naglo popuštanje epidemiološ kih mera, što je dovelo do preoptereć enja zdravstvenog sistema. Održavanje fudbalske utakmice sa 16.000 ljudi, izbori, predizborne aktivnosti, rad noćnih klubova, uz neozbiljno informisanje i neadekvatno upozoravanje doveli su do toga da gradjani situaciju ne shvataju ozbiljno i ne poštuju mere, smatraju lekari i dodaju da su nadležni morali da budu svesni kolika je opasnost na osnovu iskustava drugih zemalja.

Dugačak je spisak primedaba na račun Kriznog štaba: loša organizacija rada i resursa, kasnilo se sa donošenjem strategije, vodjenje i odlučivanje centralizovano bez adekvatne komunikacija Kriznog štaba i onih u prvim redovima borbe…

Neke bolnice nisu na vreme dobile obaveštenje da će biti kovid-bolnice, pa su navrat-nanos morale da sele odeljenja i organizuju uslove rada. Bilo je slučajeva da je, čak i kada je pomoć bolnicama u opremi stizala, ona stajala u magacinima. Primer je Novi Pazar, gde respiratori koje je u aprilu lično isporučio predsednik Vučić nisu bili priključeni, jer nije bilo infrastrukture, pa su stajali u magacinu kada je počeo drugi pik epidemije. Vučić je rekao da se na situaciju u Novom Pazaru nije reagovalo na vreme i da nije tačno da respiratori koje je isporučio nisu radili, valjda on zna bolje od medicinskog osoblja koje tamo radi.

Loše upravljanje krizom se loše odrazilo, a i danas se odražava, na ostale pacijente, kažu lekari. Epidemija je angažovala sve resurse sistema na lečenje kovid bolesnika, dok su blokirani oni za lečenje ljudi koji boluju od drugih, hroničnih bolesti. Sada se rade samo hitne i neodložne operacije, kao što su karcinomi koji su ranije dijagnostikovani, ali šta je sa ljudima koji tek treba da utvrde tumore ili druga oboljenja? Reproduktivno zdravlje žena, kao i prevencija, imunizacija i preventivni pregledi dece u ranom razvoju su trenutno problematični.

Kriza izazvana kovidom-19 neće skoro prestati, a njene posledice će se dugo osećati, zato su medicinski radnici počeli da promišljaju rešenja ili bar smerove u kojima treba ići sa postojećim resursima. Sistem bi trebalo prilagoditi novonastalim okolnostima, što zahteva funkcionisanje institucija, spajanje delova zdravstva i transparentno sagledavanje svih resursa. Zbog narušene dostupnosti zdravstvene zaštite postoji predlog i potreba za uvezivanjem javnog, vojnog i privatnog sektora. Tako bi se napravili novi klinički putevi za hronične, pacijente za elektivne operacije, dijabetičare, bubrežne bolesnike, psihijatrijske i ostale koji su apsolutno zavisni od zdravstvenog sistema.


Marijana Maljković

 

 

Dr Radovanović: 16 ključnih pitanja o koroni u Srbiji

Dr Radovanović: 16 ključnih pitanja o koroni u Srbiji

Epidemiolog Zoran Radovanović objavio je niz pitanja na koje bi trebalo da imamo odgovore da bismo mogli da razmatramo šta da se uradi u daljoj borbi protiv koronavirusa.

“Od kada je izgubljeno poverenje u Krizni štab, sve češće iz različitih gradova Srbije stižu pitanja šta da se radi. Evo elemenata koje je, pre bilo kakvog predloga, potrebno uzeti u obzir” napisao je Radovanović na svom Fejsbuk profilu i zatim postavio niz pitanja na koja bi trebalo da dobijemo odgovor od nadležnih.

Reč je o sledećim pitanjima:

– Broj obolelih osoba i dinamika zaražavanja u Srbiji i po regionima (“apdejtovani“ podaci BIRN-a, a ne ono što saopštava Institut “Batut“)

– Makar gruba predstava o proporciji osoba koje su bez testiranja slate kući, uz preporuku da budu u izolaciji (verovatno bi većina, da je testirana, bila svrstana u kategoriju obolelih)

– Šta znači osam ili deset hiljada testiranih dnevno (zbiraju li se različiti testovi)?

– Kolike su rezerve PCR testova?

– Koliko su vlasti još spremne da ulože u nabavku novih PCR testova?

– Kako je, dugoročno gledano, sa aparatima i kadrom za PCR testiranje?

– Koliki su kapaciteti Zavoda za javno zdravlje za otkrivanje kontakata?

– Postoji li spremnost da se u istraživanje kontakata uključe specijalisti socijalne medicine i higijene, kao i sanitarni i medicinski tehničari?

– Mogu li sve PCR+ osobe da se izoluju van kuće (u ovoj fazi epidemije to je verovatno iluzorno bilo gde u Srbiji)?

– Da li je realno da se svi otkriveni kontakti drže u kući tokom 14 dana od poslednjeg rizičnog susreta sa izvorima zaraze?

– Koliko bi njihovo konfiniranje (kućni karantin) ometalo funkcionisanje lokalne zajednice?

– S druge strane, koliko bi sadašnji pasivan odnos prema kontaktima ugrozio ili čak paralisao ekonomski i drugi život zajednice u bliskoj budućnosti?

– U kojoj meri se primenjuju predložene mere individualne zaštite (fizička razdvojenost, maska, pranje ruku)?

– Kakve su mogućnosti da se prihvatanje navedenih mera pojača bilo prinudom, bilo na neki drugi način?

– Koliko se u konkretnim uslovima može uticati na smanjenje rizika tokom venčanja, sahrana, preslava, rodjendana i sličnih povoda za okupljanje?

– Kakvo je raspoloženje populacije prema eventualnom uvodjenju dodatnih restriktivnih mera (mimo postojećih, poput zabrane okupljanja više od 10 osoba)?

Inače, doktor Radovanović je prvi od epidemiologa koji je kritikovao mere Kriznog štaba, posebno činjenicu da je posle vrlo strogih mera tokom marta i aprila, u maju došlo do nagle relaksacije da bi se išlo na izbore. Njegove kritike su učestale posebno posle otkrića istraživačke mreže BIRN da postoji nelogičnosti u zvaničnoj statistici o broju umrlih i zaraženih u Srbiji.

Radovanović, koji je pojedinim članovima Kriznog štaba bio profesor i mentor, zamerio im je što su zbog stvaranja privida normalnosti da bi moglo da se ide na izbore pristali na prevremeno popuštanje nekih epidemioloških mera. Odbio je ponudu epidemiologa i svog učenika Predraga Kona da zauzme njegovo mesto u Kriznom štabu uz ocenu da je on čovek u penziji koji samo želi da se gradjanima kaže istina. Predsednik Aleksandar Vučić je Radovanovića zbog njegovih kritika jednom prilikom nazvao licemerom. 

Izvor: NovaS