NIJE LOŠE BITI ČOVEK – RUČNI RAD DUŠKA KOVAČEVIĆA

 

Ekskluzivno - Intervju

Naši gledaoci imaće priliku da vide i novu komediju Duška Kovačevića, “Nije loše biti čovek“. Imaćemo priliku da na filmskom platnu gledamo ostvarenje našeg cenjenog i proslavljenog scenariste i režisera posle dugih 18 godina. U filmu igra plejada sjajnih domaćih glumaca, Vojin Ćetković, Gordan Kičić, Hristina Popović. Osim njih, tu su i Mira Banjac, Andrija Milošević, Boris Milivojević, Srdjan Todorović, ali i nedavno preminuli Milan Lane Gutović. Radnja filma prati profesora klavira Milana, pet godina nakon što je, pod nerazjašnjenim okolnostima, nestao njegov kum, nekadašnja pop zvezda, Ranko Beli. Milan odlučuje da konačno sazna šta se dogodilo, ali pošto nema podršku porodice on postaje prijatelj sa psom lutalicom. Momčilo Bajagić Bajaga je kompozitor muzike za film, a svi glumci u filmu zaista pevaju i sviraju u odredjenim scenama. Pored scenarija, Dušan Kovačević je pisao i tekstove za pesme koje je Bajaga komponovao.

 

NIJE LOŠE BITI ČOVEK – RUČNI RAD DUŠKA KOVAČEVIĆA

 

Naslov vašeg filma mogao bi biti i neophodna mantra za vreme u kome živimo, na svim prostorima. Zaboravili smo šta je čovek. Kako je nastajala ova komedija i kako je tekao proces rada na filmu?

Trudim se da moje priče posvećene knjigama, pozorištu ili filmu budu razumljive za ljude koji nisu vezani samo za jedno geografsko područje, jer smatram da je planeta jedna velika zajednička zemlja i da u toj zajedničkoj ’državi’ ljudi imaju iste ili slične probleme, otkako je sveta i veka. Naravno da je svaka priča potekla iz jednog naroda ujedno i karakterna crta tog naroda, ali ne sme biti samo obeležje mentaliteta koji ne može da se prevede. Ovaj moj najnoviji film posvećen je tom večitom pitanju, šta se dogadja sa čovekom kad ode sa ovog sveta. Da li je to večiti kraj ili postoji još nekakva mogućnost da se čovek još jednom pojavi u nekom obliku života. Zapravo tema smrti je sigurno jedna od najznačajnijih literarnih i uopšte umetničkih tema oduvek.“

 

Od vašeg prošlog filma prošlo je 18 godina, reklo bi se opet jedna čitava istorijska epoha, kojima je naša zemlja bogato nadarena. Zašto toliko duga pauza i kako gledate na sadašnje okolnosti u odnosu na one sa početka 21. veka?

“Okolnosti se, bar tokom mog života, menjaju najviše u oblasti tehnologije, što u mom slučaju ne znači mnogo, jer i dalje pišem rukom i to se zove kao vrsta zanata – ručni rad. Sa svim ljudima koji su radili film sam već uglavnom saradjivao ranije ili u pozorištu ili na filmu, tako da sam odabrao ljude za koje mislim da su bili najbolji izbor za realizaciju ove neobične priče. Volim da radim sa ljudima sa kojima sam i privatno blizak, jer se bolje razumemo i delimo iste afinitete. Nekad su to bili čuveni glumci sa kojima sam pravio poznate filmove, danas je došla nova generacija, a ja se borim da ostanem u dobrom raspoloženju za neke nove poslove.”

 

NIJE LOŠE BITI ČOVEK – RUČNI RAD DUŠKA KOVAČEVIĆA

 

Živeći u komediji užasa u Srbiji poslednjih nekoliko decenija, uspeli ste da nam na mnogo načina spasite i ulepšate živote vašim delima. Da li biste više voleli da je život sam bio manje tragikomičan?

“Vrlo često sam prepisivao život, naravno sa dodacima i metaforama koje umetnost podrazumeva, ne znam kakav bih bio pisac da sam živeo u nekoj mirnoj zemlji, bez ovih strahota kroz koje je prošla Srbija u dvadesetom veku. Istorija je deo naše sudbine i dogadjaji iz prošlosti su upisani u naš DNK. Zato nije slučajno da se pisci sa Balkana tako često bave ratovima.”

 

Otvorili ste ovogodišnji Sajam knjiga u Beogradu, naglašavajući da je knjiga melem za razum i dušu. Hoćemo li se vratiti knjigama, razgovoru, dodiru, ljudskom kontaktu?

“Dve godine je odlagan Sajam zbog bolesti korone i kada smo pomislili da možda i ove godine neće biti moguće, bolest je posustala – nije nestala, ali se zato pojavila još strašnija ’bolest’ zvana rat i sad bolujemo od medicinske bolesti i od bolesti koja je zahvatila u ovom trenutku teritoriju jedne zemlje sa velikom opasnošć u da se proširi. Prilikom otvaranja Sajma rekao sam i nabrojao mnoge romane kojima je tema rat, a završio sam sa naslovom romana ’Dovidjenja u oktobru’, nadajući se da ćemo se ponovo videti u oktobru, kao ove godine, kada je Sajam posetilo skoro sto sedamdeset hiljada ljubitelja knjiga.”

 

U filmu igra i Lena Kovačevič, kćerka Duška Kovačevića, koja za “Ogledalo’ kaže:

“Dugo pre nego što je film snimljen pričali smo o scenariju i ja sam znala da želi da dobije film koji liči na mjuzikl i dopalo mi se što je to potpuno drugačiji film i iznenadjenje u odnosu na ostala dela, svež je i mlad, autentičan film, bilo je ogromno zadovoljstvo raditi sa njim i celom ekipom. Pamtiću najviše scene sa Andrijom Miloševićem, jer smo se toliko smejali i zabavljali sa njim svi.“

 

Zanimljiva filmska priča ispričana je na jedan klasičan, a u isto vreme i savremen način, skoro bajkovito. Kako je publika reagovala na ovaj film, koliko su vas otac i cela ekipa zadovoljni rezultatom?

Publika je reagovala divno, publika je najtačniji kritičar, vidim i čujem da su ljudi ganuti upravo iskrenošću i osnovom priče, a to je pitanje za sve nas, šta čoveka čini čovekom, zašto je dobro biti čovek u svakoj životnoj situaciji i iskušenju.“

 

Dušan je pisao i tekstove za muziku, koja je veoma značajan segment ovog filma i koja već ima svoj sopstveni život, izvan filma. Kako je za vas izgledao rad sa Bajagom i čitavom ekipom?

“Divno zaista, kao i uvek, Sale Lokner i Bajaga su zaista učinili da uživam u kompletnom procesu, i snimanja muzike i rada na pesmama, to je bio najvažniji segment mog rada, kasnije snimanje tih scena je bilo potpuno kao snimanje spota.“

 

Niste mogli da prisustvujete ovogodišnjem Festivalu, ali ste nastupali pred čikaškom publikom. Kakve uspomene nosite, koliko su nastupi u okruženju i dijaspori drugačiji od susreta sa publikom na našim prostorima?

Sjajno nam je bilo u Čikagu, prepuni smo utisaka i radujemo se ponovnom dolasku, daće Bog. Uvek je zadovoljstvo sresti naše ljude, živela sam u inostranstvu godinama i studirala, pa vrlo dobro razumem jezik duše našeg naroda, onoga koji je ostao i onog koji živi daleko, taj jezik naših ljudi je svuda isti, a posebno muzika komunicira lako.“

 

Na čemu trenutno radite, možemo li uskoro očekivati nešto novo iz vašeg muzičkog opusa?

“Imala sam ogromnu čast da budem gost na koncertu svetske dive, Lare Fabian, u Štark areni u Beogradu, očekuju nas koncerti širom regiona i Srbije, ali i Nemačke i Holandije, i tome se posebno radujem. Očekuje nas album “Cafe” i nadam se da ćemo se družiti i sa publikom u Americi uskoro!”

 

NIJE LOŠE BITI ČOVEK – RUČNI RAD DUŠKA KOVAČEVIĆA