NJEMAČKA, A NAŠA: TELEVIZIJA SRPSKE DIJASPORE

Sve velike stvari započete su prvim, često najvažnijim korakom. Bez pretjerivanja, velikim korakom za vaskoliku srpsku dijasporu može se smatrati osnivanje prve televizije na srpskom jeziku u Evropskoj uniji. A sve je počelo od vizije i samopožrtvovanja jednog čovjeka!

Dalibor Višić (47) potiče iz sela Piskavica kod Banja Luke, a u Minhen, gdje je radio njegov otac, došao je sa 15 godina. Vaspitan tradicionalno, u duhu pravoslavlja, nije dozvolio da ga začaraju svjetla velikog grada, čak i kad je počeo da niže poslovne uspjehe.

Čime se bavi vaša firma?

- Mi smo se specijalizovali za obezbjedjivanje ličnosti, objekata, transporta itd. Glavni klijenti su nam vlade njemačkih saveznih pokrajina, a do tog nivoa u poslovanju smo stigli zahvaljujući kvalitetu na kojem oduvijek insistiram, svejedno sa kime i šta radimo.

Svoj teško zaradjeni novac niste investirali u egzotična putovanja, jahte i sl, nego ste osnovali Televiziju srpske dijaspore. Zašto?

- Dugo sam dio srpske dijaspore i svih proteklih godina sam bio svjestan da nam je sopstveno medijsko glasilo prijeko potrebno. Naš glas treba da se čuje, kako u matičnim, tako i u državama u kojima živimo. Kroz protekle decenije sam bio raspolućen izmedju one i ove zemlje, mada sam više naginjao ka rodnoj grudi. Iz sopstvenih, ali i iz iskustava mojih prijatelja, shvatio sam da se sa maticom moramo povezivati, ali trebalo je naći pravu kopču. Medijska kuća, kakva je televizija, to svakako može da bude.

Televizija je zahtjevan i skup projekat, a vi se kao osnivač ne miješate u uredjivačku politiku. Ipak, šta vam je važno?

- Smatram da je dobro što smo prvu televiziju na srpskom jeziku osnovali upravo u Njemačkoj, koja je vodeća država EU. Da se razumijemo, ja podržavam integraciju naših ljudi jer im je neophodna za kvalitetan život u zemljama u kojima žive. Medjutim, volio bih da se što je moguće više uspori proces asimilacije. Djeca, druga i treća generacija, već se utapaju u sistem u kojem živimo i naš identitet se polako gubi, nestajemo kao narod. Upravo zato se nastoji da putem prigodnih programa na TSD-u srpski jezik, naša kultura, istorija i tradicija dopru do mladih ljudi i djece, kako bi se u njima razgorijevale često zapretane iskre pripadanja srpskom rodu.

Da li vam je važnije da se glas dijaspore čuje u matici, ili medju nama samima, u zem-ljama u kojima smo nastanjeni?

- Podjednako su mi važne obje te opcije. Mi u rasija-nju treba da znamo jedni za druge, da se povezujemo i da budemo uzajamno korisni, ali i da svi zajedno težimo ka krajevima iz kojih potičemo. Treba da njegujemo svoje korijene jer bez njih nema budućnosti, ali i da stečena iskustva i znanja primjenjujemo u zemljama naših djedova. Pogledajte, nas ima u svim segmentima – od nauke, umjetnosti i sporta, svuda smo prepoznatljivi i uspješni. Ako smo umreženi, sve to može biti i bolje!

Jeste li zadovoljni činjenicom da TSD ima dopisništva u gotovo svim svjetskim centrima?

- Naravno da me to čini ponosnim jer je sve postignuto u relativno kratkom vremenu. No, biću zadovoljan tek kad dopremo i do malih sredina u kojima živi naš narod. Treba i oni da nas čuju i da kažu kad imaju šta. Tek kad i oni iz udaljenih dijelova svijeta postanu dijelovi ove medijske priče, moći ću da kažem da smo uspjeli.

Da li odrednica SRPSKA u imenu TSD-a možda odbija pripadnike drugih nacija iz bivše Jugoslavije?

- Kako god da se zovu, ja i njih smatram NAŠIMA. U rasijanju granice nestaju, svi jedni na druge gledamo kao na svoje, ovdje smo prepoznati kao Balkanci. Kao Televizija SRPSKE dijaspore, otvoreni smo za sve koji govore i razumiju ovaj jezik i koji imaju dobre namjere. Ne pripadamo nijednoj političkoj partiji, sasvim smo svoji, ali nikome nismo neprijatelji i protivnici.

Da li TSD treba da utiče da naši ljudi u rasijanju postanu vidljiviji na političkim scenama zemalja u kojima žive?

- Naravno da treba, ali to je dugačak proces. Poznato je svima koliko smo u svijetu brojni, naši mladi i obrazovani ljudi zastupljeni su u brojnim društvenim i privrednim strukturama po svijetu, ali ih još uvijek nema u politici. Trebalo bi da se iznjedri mlada elita koja bi u toj sferi dala svoj doprinos i pečat svih nas koje bismo predstavljali.

I za kraj, kako biste pozvali ljude da gledaju vašu televiziju?

- Poručujem svima: Gledajte Televiziju srpske dijaspore, kako biste bili u kontaktu sa svojima, gdje god da su u svijetu, ali i sa sopstvenim jezičkim, kulturnim, istorijskim i tradicionalnim nasljedjem!

Autor: Vera Marjanović, Televizija srpske dijaspore