REZOLUCIJA KOJA POLARIZUJE DRUŠTVO I OTVARA PANDORINU KUTIJU

 

Rezolucija o Srebrenici usvojena je u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija sa svega 84 glasa za, protiv iste glasalo je 19, dok je uzdržanih bilo 68. Ovakav rezultat do sada nije vidjen, jer je uobičajeno da su drugi dani sećanja na neke zločine izglasani gotovo jednoglasno. Ovaj nacrt rezolucije sačinile su Nemačka i Ruanda, a kosponzorisalo je oko 30 zemalja, tvrdeći da je njihov cilj da se osudjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločina i da se 11. jul proglasi za Medjunarodni dan promišljanja i sećanja na genocid u Srebrenici. Umesto da pomogne na približavanju nekada sukobljenih strana, ova rezolucija izazvala je burne negativne reakcije.

“Glavni cilj rezolucije o ’genocidu’ u Srebrenici u GS UN bio je dvojak. Trebalo je da se odvrati pažnja od Gaze sa jedne strane – pogotovu neposredno nakon podizanja optužnice protiv izraelskog premijera Benjamina Netanijahua u Medjunarodnom krivičnom sudu u Hagu – kao i da se, sa druge strane, izvrši dodatni pritisak na Srbiju u kontekstu tri zahteva koji su joj sa zapadnih adresa ispostavljeni već poodavno. Prvi od navedena tri zahteva jeste tzv. normalizacija odnosa sa Prištinom, a znamo šta se pod time podrazumeva. Kao drugo, možda još aktuelniji u ovom trenutku, jeste pritisak na Vučića da se što više olabavi veza izmedju Banjaluke i Beograda, u trenutku kada naglo raste pritisak na Milorada Dodika i kada će on svakako dodatno eskalirati kao posledica srebreničke rezolucije. Kao treće, ali ne i najmanje važno, i dalje je trajno prisutan zahtev da se uskladi spoljna politika Srbije sa EU, pod čime se jasno podrazumeva zavodjenje sankcija Rusiji“, rekao je istoričar i publicista prof. dr Srdja Trifković za “Borbu“.

On je istakao da tvorci te zamisli ne sagledavaju činjenicu da što više budu težili kolektivnoj stigmatizaciji Srba, to će biti manja motivacija zvaničnog Beograda da te ispostavljene zahteve ispunjava. Sada barem postaje savršeno jasno da je tzv. evropski put Srbije napokon završen, da ga zapravo više nema, a pitanje je da li je ikada postojao. “Rezolucija o Srebrenici de fakto predstavlja kolektivnu demonizaciju Srba, svih i svuda, a pre svega u Republici Srpskoj. Medjutim, iskustvo pokazuje da rezolucije Generalne skupštine u praktičnom smislu nemaju naročitu težinu. Ovo je sada pogotovu slučaj jer većina zemalja članica UN nemačku rezolucije nije podržala. Stoga Srbija i Srbi u celini ne bi trebalo ovom sramnom činu da poklanjaju opsesivnu pažnju niti da ga doživljavaju tragično. Daleko bi bilo ozbiljnije i teže za Srbe u celini, a posebno za Republiku Srpsku, ukoliko bi se forma i duh te rezolucije nametali u domaćim zakonodavnim telima kao neporečiva datost. Na ovome inostrani gaulajteri (prim. ur. partijske vodje teritorijalne oblasti Nacističke Nemačke) insistiraju već godinama. U supstantivnom smislu bitno je da sami Srbi budu svesni da je genocid u Srebrenici jedan mit, zlokobna laž skovana da bi se oni kolektivno demonizovali, a Republika Srpska ugasila. Desio se ratni zločin, o čemu nema sumnje, ali je manipulacija terminom genocid u ovom slučaju gruba, svesna i izrazito politički uslovljena. Još uvek ne znamo o kom se zaista broju radi. Objektivne studije ukazuju na najviše dve hiljade, što jeste ratni zločin prvog reda, ali on nužno iziskuje razumevanje konteksta: seriju ratnih zločina koje su Orićevi zlikovci počinili nad srpskim civilima oko Srebrenice i Bratunca u prethodne tri godine, ubivši oko 3.500 ljudi, žena i dece. Sigurno je da nema ni govora o 8.000 ubijenih. Ni sam Haški tribunal tu cifru nikada nije zvanično usvojio niti naveo u nekoj od optužnica protiv srpskih optuženika”, izričit je Trifković. Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da, što se tiče demokratskog sveta i onoga što nas oni uče, rezolucija o Srebrenici nije dobila većinu u Generalnoj skupštini UN, nego je propala. “Na glasanju smo videli da su za rezoluciju glasale 84 zemlje, što nije ni natpolovič na većina”, naglasio je Dodik i istakao da je propao njihov naum da Srbima prikače da su genocidan narod.

 

REZOLUCIJA KOJA POLARIZUJE DRUŠTVO I OTVARA PANDORINU KUTIJU

 

“Ovo je propala rezolucija i to znači da je UN nisu podržale. Njihov naum da Srbima nametnu genocidnost i moralnu diskvalifikaciju nije uspeo. Bosna i Hercegovina dovedena je u najveću političku krizu iz koje neće izaći”, upozorio je Dodik i podsetio da Predsedništvo BiH nije razmatralo pitanje, niti donelo odluku o rezoluciji, čime je prekršen Dejtonski sporazum. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da više od dve trećine stanovništva u svetu nije glasalo za rezoluciju koja će, kako je naveo – na kraju otvoriti Pandorinu kutiju.

“Ovde se ne radi o pomirenju i sećanjima, već o otvaranju starih rana i stvaranju potpunog političkog haosa. Donošenje rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici služi za traženje ratne odštete od Srbije“, istakao je Vučić.

U sedištu UN održana je panel diskusija “Mi govorimo, jer oni ne mogu – glasovi koje treba čuti”, na kojoj su žrtve rata u Bosni i Hercegovini iznosile svoja svedočenja, a u organizaciji Stalne misije Srbije pri UN. Članovi udruženja “Hercegovac” iz Čikaga dva puta su u tri nedelje govorili u zgradi UN o stradanju srpskih porodica početkom 90-ih godina prošlog veka u Bosni i Hercegovini. Dušan Magazin, zajedno sa drugim Srbima, govorio je na panelu UN u Njujorku, o stradanju njegove familije početkom 90-ih godina u Bosni i Hercegovini. Kaže da je njegovo obraćanje bilo veoma emotivno i izrazio zadovoljstvo što je imao priliku da ukaže u UN na stradanje koje su preživeli Srbi i na žrtve koje pokušavaju da se umanje.

“Da se od nas koji smo preživeli stradanje, izgubili familiju i bili u logorima, napravi da smo mi ti zločinci – što je najgore po naš narod, a insistira se na tome da dobijemo taj nacionalni žig”, navodi Magazin.

KOMENTARI IZ REGIONA

Crna Gora je glasala za rezoluciju o Srebrenici, što će tek sada da izazove značajnu političku debatu i podelu medju gradjanima i političkim akterima u zemlji. Ova odluka, protivna ubedljivoj većini gradjana, već je inspirisala dublje društvene i politič ke tenzije koje postoje u Crnoj Gori, a njen ishod će imati dalekosežne posledice na politič ku scenu. Glasanje o Rezoluciji o Srebrenici stavilo je u prvi plan duboke politič ke podeljenosti u Crnoj Gori. Neslaganje s odlukom Crne Gore da bude protiv srpskog naroda iskazuju gradjani na protestima. Vladajuća partija Pokret Evropa sad (PES) pod vodjstvom premijera Milojka Spajića podržala je rezoluciju, naglašavajući potrebu za suočavanjem s prošlošću i poštovanjem medjunarodnih presuda i rezolucija. PES tvrdi da njihova podrška rezoluciji nije usmerena protiv srpskog naroda, već da je to deo šireg pomiriteljskog i racionalnog pristupa. Na drugoj strani, opozicija i veliki deo javnosti izražavaju snažno protivljenje rezoluciji. Prosrpske stranke i njihove nevladine organizacije tvrde da je ova rezolucija nepotrebna provokacija koja ne doprinosi pomirenju, već dodatno polarizuje društvo. Pitanje Srebrenice otvara stare rane i podstiče nacionalističke narative. Protivnici rezolucije tvrde da se njome kolektivno okrivljuje srpski narod za zločine pojedinaca, što može imati dugoročne posledice po medjunacionalne odnose u Crnoj Gori. Oni smatraju da ovakvi potezi dodatno pogoršavaju već napete odnose izmedju različitih etničkih i verskih grupa.

Hrvatski predsednik Zoran Milanović izjavio je da je Hrvatska na protivustavan način bila kosponzor rezolucije o Srebrenici, jer je proces odradjen njemu iza ledja.

“To su odluke koje se ne smeju po Ustavu donositi bez predsednika Hrvatske. To je protivustavno ponašanje, a premijer Plenković to radi, jer za njega još nema posledica“, rekao je Milanović. Predsednica Severne Makedonije Gordana Siljanovska Davkova izjavila je da nije bila konsultovana o glasanju za rezoluciju o genocidu u Srebrenici u UN iako je trebalo da bude. Ona je rekla da je ambasador Severne Makedonije u UN Ljubomir Frčkovski o glasanju za tu rezoluciju trebalo da se konsultuje i sa njom, a ne samo sa ministrom spoljnih poslova Bujarom Osmanijem.

"U medjunarodnoj politici postoji podeljena nadležnost izmedju ministra spoljnih poslova i predsednika države. To je logičan metod u medjunarodnim odnosima", rekla je Siljanovska Davkova. 


S. B.