SARADNJA R. SRPSKE I SRBIJE NIKADA BOLJA

Krize i ratovi izazivaju velike finansijske krize u celom svetu, a naročito na Balkanu. O tome kako Republika Srpska brine o svojoj ekonomiji, za Ogledalo govori prof. dr Bojana Vasiljević Poljašević, v. d. pomoćnika ministra finansija u Resoru za upravljanje dugom. Ona je otvoreno i srdačno odgovarala na naša pitanja o odnosima R. Srpske sa Srbijom i dijasporom, podelila je podatke o zaduženju i životnom standardu u R. Srpskoj, o budućim novim modelima uvezivanja akademskih zajednica, što bi doprinelo promociji i osnaženju društva. S obzirom na to da je naša sagovornica i vanredni profesor na Pravnom fakultetu u Banjaluci, pitali smo je i gde studenti vide svoju budućnost, a kao majku troje tinejdžera kako uskladjuje brojne poslovne obaveze sa privatnim životom.

U Americi ste sredinom aprila učestvovali na Prolećnoj skupštini Svetske banke. Recite nam nešto više o tom dogadjaju, ko su bili učesnici, sa kojim ciljem su se okupili i kakvi su vaši utisci?

“Da, tako je. Ovih dana sam boravila u SAD kao član delegacije BiH, odnosno kao predstavnik Ministarstva finansija Republike Srpske, na sastancima u okviru Proljetne skupštine Grupacije Svjetske banke i Medjunarodnog monetarnog fonda, održanim od 18. do 23. aprila 2022. godine u Vašingtonu. Delegacija se, izmedju ostalog, sastala i s najvišim dužnosnicima Svjetske banke, Medjunarodnog monetarnog fonda i Medjunarodne finansijske korporacije. Generalno govoreći, osnovna tema na svim sastancima su bila ekonomska kretanja u BiH i regionu, kao i jačanje saradnje u svjetlu novih geopolitičkih okolnosti.

Osim toga, na sastancima je diskutovano o srednjoročnom ekonomskom programu za BiH, kao i o pojedinačnim projektima koji su u fazi ili implementacije u BiH ili su u fazi završnih pregovora koji će se realizovati na području BiH, odnosno Republike Srpske. Predstavnici medjunarodnih finansijskih institucija su izrazili spremnost na saradnju s vlastima u BiH, spremnost za nastavak pregovora za nove kreditne aranžmane sa MMF - om, te nastavak saradnje po pitanju različitih programa i projekata koje podržavaju, kako Svjetska banka, tako i Medjunarodna finansijska korporacija.

Vjerujem da će koristi od saradnje Republike Srpske, odnosno BiH sa Svjetskom bankom, Medjunarodnim monetarnim fondom i Medjunarodnom finansijskom korporacijom imati svi, a prije svega gradjani Republike Srpske, odnosno BiH.”

Kako ocenjujete finansijsku saradnju R. Srpske i Srbije?

“Rekla bih da saradnja Republike Srpske i Republike Srbije nikada nije bila bolja. Mi smo jedan narod, imamo snažne nacionalne, istorijske, kulturološke i duhovne veze… I zbilja vjerujem da to tako treba i da bude. Mi Srbi iz Republike Srpske smo zagledani u Srbiju i Srbiju volimo. Srbija je naša matica.

Nadalje, upoznati ste i sami da je Sporazum o specijalnim paralelnim vezama izmedju Republike Srpske i Srbije na snazi još od 1997. godine. Da ove naše veze, odnosno odnosi dobro funkcionišu pokazuje čitav niz aktivnosti na različitim poljima, iako su za gradjane najvidljivije one u oblasti ekonomije i zajednič kih investicija. Trenutno najznač ajnije investicije u kojima zajedno učestvuje Republike Srpska i Srbija su izgradnja tri hidroelektrane na Drini i auto-put Beograd – Banjaluka. Osim toga, brojne su opštine u Republici Srpskoj gdje je Srbija ulagala sopstvena sredstva u različite infrastrukturne projekte kao što su škole, vrtići, ambulante i slično, na čemu smo Srbiji veoma zahvalni. Isto tako Republika Srpska pomaže Srbiji sa odredjenim proizvodima kada je to Srbiji potrebno, kao što sada, odnosno od prošlog oktobra Republika Srpska npr pozajmljuje električnu energiju Srbiji kako bi održala stabilnost svog elektroenergetskog sistema, o čemu je govorio ne tako davno i predsjednik Srbije g. Vučić.”

Deo opozicije tvrdi da je R. Srpska veoma zadužena. S obzirom na to da je to vaša nadležnost, najbolji ste sagovornik da nam kažete koliko je to istina i šta kažu brojevi.

“To su neistine. Stanje naših makroekonomskih pokazatelja, odnosno naših javnih finansija je krajnje zadovoljavajuće. Nivo pokrivenosti uvoza izvozom je preko 81% i na istorijskom je maksimumu, U Republici Srpskoj nije nikad zabilježen veći broj zaposlenih, uz istovremeno istorijski najniži broj nezaposlenih. Prosječna plata je najveća ikad, a plan je da ove godine bude 600 eura.

Javni dug nije naš balast, niti je stanje po pitanju našeg javnog duga alarmantno. Moram da istaknem da je stanje naše zaduženosti daleko od prezaduženog. Srpska se prema stanju svog javnog duga svrstava u red umjereno zaduženih zemalja i nema nikakvih problema sa likvidnošć u i servisiranjem svih svojih obaveza.

Istakla bih da je stanje javnog duga Republike Srpske na kraju 2021. godine iznosilo 5 mlrd KM, odnosno, 41,39% BDP-a, dok je stanje ukupnog duga 6,2 mlrd KM ili 50,13% BDP, što je ispod gornje granice duga koja, prema Zakonu o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske, iznosi 55% BDP-a za javni dug, odnosno 60% za ukupni dug. Takodje bih dodala i da je omjer javnog duga u odnosu na BDP na nivou od 60% definisan i Mastrihtskim ugovorom, odnosno da se tek zemlje čije je učešće javnog duga u BDP preko 60% mogu nazivati visoko zaduženim.

Dakle, Republika Srpska je srednje zadužena zemlja i nije ni blizu zakonom definisanom gornje granice, ali ni granice prema kriterijumima odredjenim Mastrihtiskim ugovorom. Primjera radi, javni dug na kraju 2021. u USA je 128%, Grčkoj 206%, Italiji 156%, Francuskoj 113% Japanu 266%, Hrvatskoj 83%, Estoniji 18%, Bugarskoj 25,1%, Srbiji 51,8%, Crnoj Gori 93,4%, itd. Vi onda sami prostudite koliko smo mi prezaduženi.“

Kakav je životni standard u Srpskoj od završetka rata do danas?

“Čini mi se da je odgovor na prethodno pitanje prilično odgovorio i na ovo pitanje. BDP po glavi stanovnika je mnogo viši nego što je bio neposredno nakon rata, prosječne plate su najviše dosad. Kao i cijeli svijet, i ekonomija Republike Srpske ide naprijed. Društvo i ekonomija raste i razvija se, nekad brže, nekad sporije, ali raste. Da li je idealno? Nije, i uvijek može bolje! Trebamo li svi raditi više i biti više fokusirani na rast i razvoj kako bismo unaprijedili život svih nas u Republici Srpskoj? Trebamo svakako, ali smo daleko od života kojim smo živjeli neposredno nakon rata.”

Da li vaši studenti sa Pravnog fakulteta u Banjaluci, gde ste vanredni profesor, žele da nakon diplomiranja ostanu u svojoj zemlji ili misle da je njihova sreća negde daleko?

“Ja sam lično zagovornik one Šantićeve pjesme ’Ostajte ovdje’. Da li ima dosta omladine i djece koji žele da odu u neke dalje krajeve, pogotovo ’zapadne zemlje’? Ima, ali vjerujte da ima i onih koji žele da ostanu u Republici Srpskoj i tu ’sviju’ svoje gnijezdo. Moji student su budući pravnici, tužioci, sudije, advokati, notari…, a dobar pravnik će uvijek sebi naći posla i zaraditi za pristojan život, čak i prema zapadnoj definiciji ’pristojnog života’. U principu, ima onih koji planiraju da nakon školovanja odu i traže sreću na drugom kraju svijeta, ali ima i onih koji će ostati u Republici Srpskoj. Primjera radi, moja djeca za sada ne govore da će ići negdje vani ili da planiraju ići kad budu stariji, a imalju18, 16 i 12 godina.”

Kako to da ste vi ostali? Da li ste ikada razmišljali da živite u drugoj zemlji?

“Vjerujte da nikad nisam poželjela da odem. Studirala sam u Srbiji i vratila se u Republiku Srpsku i nikad se nisam pokajala. Vjerujem da bi ovo što sam postigla u Republici Srpskoj teško postigla u bilo kojoj zemlji u kojoj ljudi čak ne mogu ni da izgovore moje prezime, koje ima i slovo ć i lj i š, bez ozbiljnog truda da to učine.”

Kakva su vaša iskustva sa srpskom dijasporom? Šta vas najčešće pitaju?

“Najčešće pitanje je zašto sam ostala. Takodje, svi pitaju kako je ovdje, kako se živi. No, generalno mislim da nemamo dovoljno kontakta sa dijasporom, i da svi trebamo raditi dodatno na osnaživanju naših veza. Naravno da sam svjesna da su druga ili treća generacija dijaspore, odnosno oni koji su rodjeni u dijaspori, prilično izgubili vezu sa maticom ili je nisu imali priliku ni izgraditi u dovoljnoj mjeri. Ali isto tako smatram, da to ne mora da nužno bude problem, to može da bude i naša šansa.

Takodje sam stekla dojam, putujući širom svijeta, da naša dijaspora nema pravu sliku života u otadžbini i da je i to nešto na čemu trebamo poraditi, te da bismo trebali graditi nove koncepte i modele umrežavanja, saradnje, te raditi više na promocije našeg društva i naše ekonomije. Vjerujem da trebamo težiti očuvanju svog nacionalnog identiteta, da trebamo unaprijediti ekonomsku saradnju, jačati saradnju u oblasti kulture, sporta i svih drugih sfera interesa, jer samo tako možemo ostvariti brojne sinergijske efekte za dobrobit svih nas.“

Naša dijaspora značajna sredstva šalje u zavičaj. Na koji način oni najviše mogu da pomognu njegovom razvoju?

“Da, doznake iz dijaspore čine oko 8% našeg BDP i to je svakako potencijal čiji se značaj ne treba i ne može zanemariti. Gledajući doznake iz inostranstva BiH je u samom svjetskom vrhu kada je riječ o zemljama koje dobijaju značajne prihode po osnovu ovih doznaka.

No, isto tako smatram da dijaspora može da pomogne i u uvezivanju naših poslovnih ljudi, ali i akademske zajednice. Radeći na Univerzitetu u Banjoj Luci uvidjela sam i da bi našoj akademskoj zajednici značilo kada bi se značajnije uvezala naša akademska zajednica sa istom iz dijaspore. Sve ovo su samo neki od vidova koji mogu da dovedu do rasta i razvoja našeg društva. Lično smatram da je čovjek bogat onoliko koliko prijatelja ima! A smatram da se to može primijeniti i na cijelo društvo. Zato vas sve pozivam da se značajnije uvezujemo i snažimo, jer samo tako ćemo biti srećniji, zadovoljniji, uspješniji, i na kraju sveukupno bogatiji!”

Funkcija pomoćnika ministra i vanrednog profesora na Pravnom fakultetu oduzima mnogo vremena. Kako uskladjujete obaveze i nalazite vreme za svoju porodicu, naročito za vaše troje dece?

“Istina je da radim odgovoran i zahtjevan posao ili poslove koji oduzimaju puno vremena i zahtijevaju znatno angažovanje. Takodje, istovremeno sam majka troje djece, ali i supruga i kćerka i sestra. Sigurna sam da bez podrške i ljubavi djece, supruga, roditelja, ali i šire porodice, ne bih bila danas ovo što jesam, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Trudim se da vrijeme koje provodim sa svojih troje tinejdžera i ostalim ukućanima provodim kvalitetno, da za njih uvijek imam vremena, a da li to činim kako treba vrijeme će pokazati. Za sada sam zadovoljna, sve troje djece su dobra djeca, odlični i primjerni učenici, dobri unuci, rodjaci, drugovi. Nadam se da će takvi i ostati i postati uzorni članovi naše zajednice i društva.”

Marijana Maljković